Grešno zadovoljstvo

Sedmi nastavak serijala Ratovi zvijezda podnaslovljen Sila se budi ostvarenje je kojem savršeno pristaje titula „grešnog zadovoljstva“. Riječ je o tipu filma tijekom čijeg je praćenja gledatelj, bez obzira bio žestoki obožavatelj ili warser, prosječni ljubitelj sage o obitelji Skywalker i pustolovinama „in a galaxy far far away“, ili tek znatiželjni filmofil, itekako svjestan svih i vrlo brojnih nedostataka koji ponekad doslovce „bodu oči“ te narušavaju i elementarnu i unutarnju logiku, no koji je spreman na sve zažmiriti, a ponekad i čvrsto stisnuti oba oka jer mu suscenarist i redatelj J. J. Abrams zajedno sa suscenaristima Lawrenceom Kasdanom, suautorom predložaka za ranije nastavke Imperij uzvraća udarac i Povratak Jedija, te Michaelom Arndtom (Mala Miss Amerike, Priča o igračkama 3), vrlo spretno titra žice nostalgije i budi uspomene na zlatne dane novoga Hollywooda. Štoviše, ako je riječ o gledatelju srednje dobi, Sila se budi funkcionira i kao vremenski stroj koji ga vraća u djetinjstvo i tinejdžersku dob, jer ne samo što je riječ o toliko vjernoj parafrazi kronološki pete epizode Nova nada da se u generalnim dramaturškim, dramskim i narativnim konturama kao i u načinu profiliranja novih likova i uspostavljanja njihovih međuodnosa sa starom gardom može govoriti i o njezinoj neovjerovljenoj kopiji, nego je posrijedi i djelo koje u tehnološkom i izvedbenom smislu sasvim otvoreno i proračunato oponaša naslove iz prve trilogije, u najvećoj mogućoj mjeri izbjegavajući izraženije računalne efekte i šarena CGI-čudesa koja su zagušila predtrilogiju.

Poklonicima serijala nedostaci filma neće smetati

Izvedbena „staromodnost“ svakako je veliki plus filma, baš kao i svi stari likovi koji su ponovno na okupu i opet predvode pobunu protiv tamne strane Sile, koja se ovaj put zove Prvi red, dok troje novih – odvažna mlada Rey, skupljačica otpada na planetu Jakkuu koju odlično interpretira Daisy Ridley, odmetnuti zvjezdani jurišnik Finn kojeg odveć ekspresivno i gdjekad nepotrebno komično tumači John Boyega te sposobni pilot Poe Dameron koji se u interpretaciji Oscara Isaaca nameće kao novi Han Solo, funkcioniraju kao karakterne i dramske replike starih likova.

Imponiraju vizualna raskoš djela, kao i njegova uvjerljivost te zahvaljujući staromodnosti i patini učinkovito ostvarena „realističnost“, točnije aroma „autentičnosti“ i u zasebnoj izvedbi i u odnosu prema Novoj nadi. Režija J. J. Abramsa, kreatora serija Izgubljeni i Na rubu, koji je nakon reanimiranja serijala Zvjezdane staze od studija Disney kao novoga vlasnika franšize dobio zadaću primarno komercijalnog, a u zasad vrlo maloj mjeri i autorskog oživljavanja i Ratova zvijezda, energična je, povremeno nadahnuta i u cjelini vrlo dobra. Kopiranje nekih sekvenci iz Nove nade, poput one razgovora Hana Sola i plaćenika u baru, funkcionira i kao odlična posveta i kao duhoviti detalj, droid BB-8 je s nekoliko „humanih“ glasovnih i „tjelesnih“ reakcija u najvećoj mogućoj mjeri profiliran kao „karakter“, a djelotvoran je i kao šarmantan i duhovit sidekick te glavni izvor humora. Emocije su u cijelosti dovoljno jake, a u ključnim (melo)dramskim trenucima, kakvi su oni ponovnog susreta sad generalice i predvodnice pobunjenika Leie Organe i Hana Sola te njegova obračuna s najvažnijim negativcem Kyloom Renom (odveć histeriziranju sklon Adam Driver), koji opet neodoljivo asociraju na klasičnu tragediju, i prilično intenzivne.

Zbog manjih ili većih nedostataka neutralni bi promatrači, ako takvih ima, mogli s punim pravom reći da je posrijedi slab film. Počevši od priče praktički identične onoj iz Nove nade, s vrlo malo mašte i scenarističkoga truda, preko mjestimice isforsirana i suvišnog humora, mnoštva nelogičnosti, pa nerijetko ispraznih i besmislenih dijaloga, osobito između Rey i Finna, sve do prenaglašavanja svih (melo)dramskih i humornih situacija, bez imalo suptilnosti i prepuštanja gledatelju da sam donosi zaključke o onom što vidi. Nabrajati bi se moglo i dalje, no ako i niste žestoki ljubitelj zvjezdane „sage o Skywalkerovima“, sve mane gube na značaju kad se zagrle Han i Leia, kad ugledate još funkcionalnu olupinu Millennium Falcona i tužnoga Chewbaccu te kad se u kadru iznenada pojavi glava brbljavoga droida C-3PO-a. Tada prorade nostalgija i emocije, ona posebna Sila kojom Ratovi zvijezda vežu gledatelje, a to je ono na što ponajviše računaju J. J. Abrams i studio Disney.